Prisjećam se tvog slijepog obožavanja moje napete obmane i trenutka kada sam ti našla novu, nenadjebivo dosadnu zanimaciju. Proučavajući mehanizme starih satova ispunjavao si vrijeme i prostor čekajući mene, svoju razdraganu muzu da nakon vucaranja po noćnim klubovima sa sumnjivim likovima iskoćim pred tebe i počnem zamamno plesati na samo meni čujnu muziku šireći tako jeftin miris po sobi i svojim skupim štiklama prljajući brodski pod savršeno uglancan voskom. O kako si volio čupati moje divlje crne kose dok bi se nabijao duboko u mene, samo da uzmeš sve o čemu si sanjao. Nikada ti nije smetao okus mog željeza iz ruzinavog srca što je puštalo aromu. Veličao si moje necenzurirane načine, a uto savršeno puknuo i oslobodio gustu, crnu naftu da ti procuri iz korteksa. Vrebao si priliku kada ćeš me kao neukročenu goropad zaskoćiti s leđa i uhvatiti za dojke s namjerom da iscjediš svo nečisto mlijeko. Htjeo si me uspavati eterom i odvući do bakrene kade pa ugušiti u svježe oguljenim, crvenim narančama. Želio si me očistiti i okrijepiti sokom od zupčanika. Htjeo si da ti rodim dijete sa ključićem u leđima.
Zovem se Ana i grizem svoje usne do krvi. Opijam se slanoćom i gorčinom iste i uživam dok me boli, jer tako je jače. Zovem se Ana. Ja svaki dan radim iste greške i nikada ništa ne naučim iz njih. Onda se dugo skrivam iza kapaka i posmatram svoje krvne žilice kako pulsiraju. Zovem se Ana i bojim se. Bojim se klaunova, mraka, bolesti i smrti. Bojim se vrtnih patuljaka, velikih dubina, gmizavaca i buba. Bojim se, ma zar je bitno čega? Zovem se Ana. Imam veliki prsten sa ohridskim biserom. Čuvam ga. Zovem se Ana i spavam sama u velikom krevetu nepripadanja. Pripadam tebi, ponekad. Sebi oduvijek. Njima nikada. Zovem se Ana i bole me pluća od previše nikotina. Sanjam čudne snove, pišem na svim mogućim mjestima i znam sva slova. Doduše, ne znam sve brojeve. Zovem se Ana i volim te.
Dok se svježi vjetrić i svježa soba vrte oko moje glave, mnogobrojne svježe kućanice spremaju svojoj svježoj obitelji mirisan i svježi doručak. I svježe voditeljice, svježih jutarnjih programa, prezentiraju tako močnu svježinu jutarnje gimnastike. A za to vrijeme, mene ovo osvježeno proljeće vuče u svoj svježi zagrljaj, dok je jedina svježina koju ja osječm svježina alkohola u krvi. I nema takvog ispiranja mozga niti inekcije elana koja bi dala smisao kavi i sendviču iznad kojih zjevam sa svojom ne baš tako svježom 'nemoj me jebat' facom.
Ovo ću nazvati jutrom koje sa sobom nosi jedino dilemu 'to kill or tequil?' ...A sada kad sam već oborila osobni rekord u rafalima svježih gluposti, jedino šta mi treba je čekić za tucanje mesa, pa da prebijem ovaj jezik kao svježu šniclu. Game over. Odo sad u materinu, pa u svježi krevet.
